Peristilom, virtualnim trgom pa (studijem o) digitalnim medijima
S prozora dvorane našeg studija vidi se Peristil. Proučavajući virtualne trgove susreta, gledamo na onaj antički. Sve je isto, a opet drugačije. Kada su se ljudi počeli okupljati na javnim prostorima, bili su sretni zbog činjenice da mogu javno se izražavati. Međutim, tu kakofoniju glasova postepeno se uredilo pravilima, usmjerilo zajedničkim ciljevima, podredilo konsenzusima. Virtualni prostor u kojem se susrećemo također je jedan veliki trg. Ponovno smo opijeni različitim mogućnostima novog i drugačijeg; kao nekada na trgu. Samo što ovog puta čekamo nekoga da uredi i taj prostor. Čekamo da završe studij jer su to ljudi s ove strane prozora. Oni koji se bave kritički digitalnim medijima; istražuju njihove potencijale, ali i nedostatke i opasnosti.
Peristil nije bio samo rezultat fizičkih koordinata, on je bio mjesto prakse, življeni prostor kao ukupnost procesa. Bez te komponente prakticiranja prostora, on je prazna kategorija, materijal za sliku zvanu 'mrtva priroda'. Ima neke simbolike u tome da mi, koji se bavimo medijima, svojim dolaskom u učionice i urede studija oživljavamo taj prostor svojim praksama. Razgovorom, čitanjem, pisanjem, učenjem. A toga nam poprilično nedostaje da bi se suočili s digitalnim Golijatom. Na Peristilu je nositelj moći bio jasno istaknut. Stajao je pet stepenica iznad mase, u protironu. Upravljao je trgom i nedvosmisleno postavljao pravila i obveze. Tko je sve upleten danas u ono što susrećemo na digitalnom trgu? Kojim se sve to alatima moramo oboružati da bi ga razotkrili?
Peristil je bio i prostor slobode. Dioklecijan bi se povukao u svoje odaje, kroz vestibul, daleko od očiju javnosti. A ljudi bi ostali na trgu mrmoriti zabranjene šale i kritike, udruživati se, dogovarati zaobilazne taktike… Koliko god bilo pravila i propisa, moćnika i službenika, pronalazili bi svoj prostor slobode. Upravo na tom trgu. Samo pedesetak metara od tog mjesta, mrmorenje u dvorani postaje polako, iz dana u dan, iz kolegija u kolegij, istraživanja naših prostora slobode. Mjesta u kojima smo izvan doticaja manipulacija koje smo prethodno 'pročitali'. Isti je to glas, od antičkog peristila na ovamo, samo s nešto drugačijim izazovima.
Peristil nije bio samo rezultat fizičkih koordinata, on je bio mjesto prakse, življeni prostor kao ukupnost procesa. Bez te komponente prakticiranja prostora, on je prazna kategorija, materijal za sliku zvanu 'mrtva priroda'. Ima neke simbolike u tome da mi, koji se bavimo medijima, svojim dolaskom u učionice i urede studija oživljavamo taj prostor svojim praksama. Razgovorom, čitanjem, pisanjem, učenjem. A toga nam poprilično nedostaje da bi se suočili s digitalnim Golijatom. Na Peristilu je nositelj moći bio jasno istaknut. Stajao je pet stepenica iznad mase, u protironu. Upravljao je trgom i nedvosmisleno postavljao pravila i obveze. Tko je sve upleten danas u ono što susrećemo na digitalnom trgu? Kojim se sve to alatima moramo oboružati da bi ga razotkrili?
Peristil je bio i prostor slobode. Dioklecijan bi se povukao u svoje odaje, kroz vestibul, daleko od očiju javnosti. A ljudi bi ostali na trgu mrmoriti zabranjene šale i kritike, udruživati se, dogovarati zaobilazne taktike… Koliko god bilo pravila i propisa, moćnika i službenika, pronalazili bi svoj prostor slobode. Upravo na tom trgu. Samo pedesetak metara od tog mjesta, mrmorenje u dvorani postaje polako, iz dana u dan, iz kolegija u kolegij, istraživanja naših prostora slobode. Mjesta u kojima smo izvan doticaja manipulacija koje smo prethodno 'pročitali'. Isti je to glas, od antičkog peristila na ovamo, samo s nešto drugačijim izazovima.
doc. dr. sc. Nebojša Lujanović